Šta nam mladi poručuju rečenicom „nemoj da smaraš“? 

Deca nas uvek čuju, čak i kad se prave da ne obraćaju pažnju na to šta pričamo, poruka je psihoterapeuta Maje Pavlov koja se u svojoj praksi često susreće sa roditeljima buntovnih tinejdžera koji za njih imaju najčešće samo jednu poruku „ne smaraj“. Ona kaže da ovaj žargonski izraz znači “Ne uplići se sada…znam i mogu da se pobrinem za sebe”. To je poruka koju mlada osoba šalje kao znak da mu prelazite granice- objašnjava psihoterapeut Maja Pavlov na početku priče koja bi trebalo da bude od koristi roditeljima kojima deca nedvosmisleno i svakodnevno poručuju da ih “smaraju”.

Foto: Pexels

Pravo na samostalnost

Reč „smarati“ je i metafora stanja u kojem se mladi nalaze, dodaje Maja Pavlov i kaže da ima više značenja. -Često to znači „Ostavi me na miru, mogu da se sam pobrinem za sebe“. To bi značilo da roditelj treba da pruži detetu pravo na samostalnost i da mu dozvoli da brine samo o sebi. Savet roditeljima je da izbegnu „helikopter funkciju“ stalnog nadgledanja, praćenja, sumnje, inspektorskog stila roditeljovanja jer tako samo šalju poruku o sumnji u sposobnost deteta koje pruža otpor kad to oseti. Maja podseća roditelje da treba imati na umu da se vreme promenilo i da je dosta toga mladim ljudima jasnije danas, nego što je bilo njima u tim “ludim” godinama. -Ti isti mladi su često prazni, usamljeni ili veoma napeti i uznemireni. Nedostatak prepoznavanja sopstvene svrhe je posebno pojačano disfunkcionalnošću porodice. Roditelji su prilično odsutni, a i kad su tu, ne umeju da se povežu prvo sa sobom, a onda ni sa decom.

Roditelji bez kondicije

Brz život je doneo i otuđenost koja je sve izraženija i u porodici. Sve manje vremena ljudi imaju za sebe i druge, ali i strpljenja koje je veoma važno da ga imamo kada je reč o adolescentima koje “smaramo”. -Nekad smo umirivali roditelje time što smo ponavljali da je kvalitet provođenja vremena s decom bitniji od dužine tog vremena. Ali, sad je i ta dužina pod ozbiljnim znakom pitanja, tačnije, intervali bivanja u zajedništvu, ne dozvoljavaju da se na human način opustimo, adaptiramo i povežemo. Prinuđeni smo da brzo mislimo i planiramo, a uz to kažemo pravu stvar u pravo vreme za šta roditelji često nemaju kondiciju.

S druge strane, baš takve reakcije roditelja, umeju da nesigurnog tinejdžera katapultiraju daleko u orbitu iz koje nekad ne zna da se vrati.
-Zato su roditeljima potrebni strpljenje, razumevanje, a ne reagovanje na sve što čuju. Bez panike molim, jer svaka tinedžerska izjava nije validna. Nekad njome oni samo testiraju u stilu “da li mogu da ti pristupim, ili ne”. I u školi oni isto tako ispituju profesora ili nastavnika, koliko čuju, kako postavljaju pravila, granice i da li ih primećuju, a pre svega poštuju – objašnjava Maja Pavlov i predlaže roditeljima da pokazuju detetu poštovanje.  –Da bi vam dete dalo poštovanje potrebno je da od vas vidi taj model. Kako vi poštujete, šta vi radite kad vam ga pregaze, koliko govorite, a kad se povlačite? Kinezi kažu: “Znati se zaustaviti, znati kad je dovoljno rečeno”. Ta mera jeste nešto što otvara i zatvara kanal komunikacije sa mladima koji bi bilo dobro držati otvorenim, kako biste mogli prići i iskazati se. Možda ispričati ponešto i podeliti, a nakon više takvih momenata, stvara se atmosfera u kojoj mlada osoba može da se oseti sigurnom. To onda postaje mesto gde počinje proces rasta i sazrevanja.

Savet Maje Pavlov roditeljima je da budu u kontaktu sa sobom, koncizni u svojim instrukcijama, da biraju svoj ton i stil komunikacije.
-Mi smo uvek sami odgovorni za to kako se osećamo. Kad se roditelj obrati detetu rečima „vidi šta mi radiš” je poruka imputiranja krivice. Dete to doživljava kao da ono ne valja. Afirmativno bi zvučalo kad bismo rekli detetu „Baš bi mi značilo da to uradiš“. Potrebno je da ste involvirani u život dece i ostavite otvoren kanal komunikacije kako bi vam kad bude raspoloženo ispričalo sve. I u roditeljstvu je potrebno strpljenje, a dete treba da oseti bezuslovnu ljubav, pa mu sa te platforme slati uslovne poruke „meni bi značilo da uradiš to…“

Branka Gajić, BG online

Podelite sa svojim prijateljima!