Od romantične priče do ljubavi bez strasti

Bolan proces na putu ka ličnoj ispunjenosti

Postoji vrsta ljubavi u kojoj nedostaju intimnost i strast. Tamo postoji samo prisutnost kao obaveza. To je čest slučaj u kulturama ugovorenih brakova koji se sklapaju iz interesa, sporazuma ili tradicije. Sternerberg ovu vrstu ljubavi naziva “prazna ljubav”. Šta se dešava ukoliko vaša romantična ljubavna priča završi upravo tako?


Foto: Pexels

Muž u krizi

Moja klijentkinja ne razume svog supruga. Nešto je ozbiljno počelo da se dešava sa njim, nakon što je završio svoju sportsku karijeru i sa porodicom se vratio u zemlju. Tu i počinju njihovi bračni problemi. Postao je distanciran, hladan i uglavnom odsutan. Smatrajući da je promena velika, ona se postavila razumno pružajući mu empatiju i svu moguću podršku, kako bi pronašao oblik angažovanja koji će mu ubuduće biti adekvatan, u novoj sredini. Ipak, on je počeo da iskazuje neku vrstu ravnodušnosti, prema njoj, ali i prijateljima i roditeljima, povlačeći se u neki svoj svet.

Teško je uočiti kad je ravnodušnost adekvatna, jer je povezana sa našim vrednostima i željama. Ipak, za neadekvatnu ravnodušnost kažemo da se javlja kada ugrožava neku kulturološku ili prihvaćenu vrednost. Ukoliko je majka, na primer, potpuno indiferentna prema detetu koje plače ili je u opasnosti, kažemo da ima neadekvatnu ravnodušnost.

Mada se ova žena sa dvoje dece trudila da razume ličnu krizu svoga muža, isto tako sve češće se pitala do kada treba da pristaje na njegove jutarnje dolaske kući, povremeno alkoholisano stanje ili bavljenje decom tako što ih odvede do svojih roditelja, a sve sa izgovorom: “Pa to si znala i pre braka, ja sam takav …”

Manjak ljubavi

Česta pojava kod osoba koje odbacuju i ne vole sebe jeste i osećanje unutrašnje praznine, što je prouzrokovano manjkom ljubavi. Kada kažemo da je važno sebe realizovati ili “ostvariti”, onda mislimo na potencijale koje vredi iskoristiti. Ukoliko se to ne dešava, osoba često počinje da gubi svoje vreme i energiju, a potrebu da doživi punoću popunjava razbibrigom, hranom, pićem ili stimulusima koji bi trebalo da joj usmere pažnju. Vrlo je bitno kod nekih osoba otkriti šta im zapravo manjka, jer osećaj praznine jeste često hronično stanje u kome nešto nedostaje.
Druga mlada devojka imala je roditelje koji nisu imali sposobnost da imaju ili iskažu blizak odnos sa njom, ali niti međusobno. Ona je vremenom počela da veruje da je nedovoljno dobra, što se odrazilo i na njene odnose s drugima. Na ovo ni malo prijatno stanje ona se navikla i vukla ga kao ranac kroz njen svakodnevni život. Nerado se povezivala sa drugima ili smatrala da nije u stanju da pruži ili primi ljubav. Druge je proglašavala nedovoljno autentičnim i prekidala bi kontakte i pre nego što bi u njih krenula dublje. Na pitanje kako se oseća, odgovarala je: “Nekako glupo”.

Terapijski koncept

Psihoterapijska sesija pored konkretnog problema koji klijenti iznesu, velikim svojim delom se sastoji iz radoznalog istraživanja o sebi, uz pomoć psihoterapeuta. U ovim slučajevima važno je osobama pomoći da shvate kako razumeju sebe i šta misle o sebi, šta im je cilj u životu; ukoliko neguju negativnosti, zbog čega to rade i na koji način razmišljaju. I konačno, mogu sebe pitati koja vrsta podrške im treba? Koliko imaju utemeljene želje u realnosti, a koliko su to fikcije, čežnje ili iluzije iz detinjstva? Ukoliko počnu da prepoznaju neke od ovih stvari, polako vraćaju smisao onome što umeju, kao novu opciju za sebe u budućnosti. Uče da razumeju sopstvene prohteve, logiku i želje, ali ovog puta kao odrasle osobe. Ovaj proces ume da boli, ali i da donese novu svrhu i ispunjenost na mesto dotadašnje praznine.

Autor: Maja Pavlov, psihoterapeut i NLP trener