Da li maltretirate svoj brak?

Život na poligonu psiholoških igara

Tokom zajedničkog života partneri se u nekom segmentu svog života isključe i prepuste svu odgovornost onom drugom. To ih direktno stavlja u pasivnu poziciju u njihovom odnosu iz koje se teže izvlače.

Foto: Pexels

Kad brak počne da “guši”

Bračni par koji je oko desetak godina zajedno, a od toga 7 godina u braku, odlučio je da se razdvoji. Sve je počelo ženinim nezadovoljstvom i nedostatkom komunikacije sa suprugom koji slabije pokazuje emocije, iako dosta razgovaraju. U trenutku dva značajna gubitka u familiji, žena se okrenula drugoj osobi sa kojom se i emotivno zbližila. To je kasnije priznala suprugu, koji je to na neki način razumeo. Ono što nije mogao da shvati su neke promene stanja njegove supruge, kada bi počinjala da biva neprijatna, nezadovoljna, da ga proverava i uhodi. Osećao se “ugušeno” i rekao joj da mu je potrebno vreme, da se odvoji i posle vidi šta će. U ovoj fazi njihovog zajedništva ova žena se javila na psihoterapiju. Bila je svesna svog stila ponašanja koji je predstavljao sve veće opterećenje, pa i za nju samu.

Kad dinamika bračnog odnosa krene u ovom smeru ulazimo na poligon psiholoških igara. U svakoj igri postoje pravila. U Igrama koje ljudi igraju, a o kojima je pričao i Erik Bern pominje se sledeća formula:

Igra = Udica + Slabost, što dalje vodi u Reagovanje, nakon čega slede Obrt, Zbunjenosti i konačno naplata svakako negativnim osećanjem. Kako biste mogli da ovu formulu primenite u slučaju ovog konkretnog odnosa, napravićemo presek i razumevanje dinamike. Često odsustvo muške osobe delovalo je kao udica za njegovu ženu, tačnije za pojačano aktiviranje njene “stare slabosti”, uznemirenosti i straha. Njegova reakcija na to je prvo bila pravdanje, a kasnije potpuno gubljenje motivacije, ovog prilično mirnog i adaptiranog čoveka. To je bila i polazna osnova za obrt, u kome on nemajući kud iznenađuje sve (pa i roditelje njegove supruge sa kojima žive) da će se odseliti. Zbunjenost nastaje kada on povremeno dolazi kući, želi da gleda sa porodicom televiziju, ali još nije spreman da priča o problemima. Kaže da želi da se razvede, a već sutra to poriče. S druge strane, ona je svesna svojih grešaka, pre svega potrebe za kontrolom, panike ili lične nesigurnosti. Ova žena i pored želje da to koriguje, ostaje potpuno zbunjena i sluđena u vezi toga šta treba da čini. Karakteristika igre je upravo ovaj momenat. Iznenađenje koje zaustavlja, parališe i pre svega zbunjuje. Ipak, ne želeći da uđe u naplatu negativnog osećanja o sebi ili suprugu prema kome je i dalje osećala nežna osećanja, predložila je sledeće: “Hajde da uradimo ili jedno ili drugo, ali ovo lebdenje i produžavanje agonije sa tvojim dolaskom i odlaskom, stalnim preispitivanjem i traženje da o svemu sama odlučujem ne vodi nikuda”. To je vratilo i odgovornost ovom čoveku. Nije više mogao da bude pasivan na način koji je to do tad radio. Pomisao da će sve izgubiti ga je plašila i to svakako nije jedini ispravan motiv za povratak. S druge strane, samo da se vrati, a da ne zna šta hoće nije imalo smisla. Zato sam predložila da dođe i on na psihoterapiju, iako je verovao da njemu to nije potrebno.

Donošenje ozbiljnih odluka

Za ovaj par izaći iz starog obrasca igre značilo je više stvari: počeće da slušaju jedno drugo koristeći stvarnu empatiju, a ne potrebu da su samo u pravu; imaće razumevanje za drugog kad su odsutni duži period, što će premostiti povremenim kontaktima i telefonskim razgovorima, bez opsesivne brige,; odseliće se od roditelja supruge, jer će tako polako podsticati svoju samostalnost u svakom smislu i pored udobnosti koju imaju ili lakog izgovora da su ti ljudi divni ljudi i zaista im se ne mešaju u život. Konačno, odustaće od perfekcionističke težnje da izbegavaju priču o deci, jer “se još nisu stvorili uslovi za to” i shvatiće da vreme ima svoj tok koji može biti i neopravdano zanemaren, iz različitih iracionalnih momenata, a u želji da se ne pogreši. Počeće da razumeju da ovi zahtevi prema sebi tipa “nikada nije idealan trenutak” ne podstiču, već podrivaju donošenje ozbiljnih odluka.

Prateći dalje ovaj par, mogu da kažem da se u ovoj fazi razvoja svoje veze, sasvim lepo razvijaju prihvatajući promene i želeći da nešto zaista i učine za svoj odnos i brak. Sa novim pristupom i odlukama nije više bilo preterano teške energije koja je oduzimala lakoću koju suživot može da ima ukoliko smo u njemu kreativni i aktivni na konstruktivan način. Ovi ljude počinju da grade, ne više da razgrađuju odnos.

Autor: Maja Pavlov, psihoterapeut i NLP trener