Bračne razmirice

Kako zaustaviti svađe?

Bračne razmirice umeju da prerastu u destrukciju u kojoj ljudi ne znaju više ni zbog čega su krenuli da se svađaju. Ovo liči na adrenalinski talas, pražnjenja i projekcije … Svađa radi svađe, kao ’l art pour art’, samo što je svađa vrlo iscrpljujuća vrsta interakcije. Paradoksalno, ona ponekad biva obrnuta bliskost.

Foto: Pexels

Muškarac koji se obratio za pomoć nije više znao kako da zaustavi stihiju u svom braku. Svađe su postajale učestalije i intenzivnije. Nije znao šta je okidač, iako se trudio. Njegova supruga nije bila naročito zadovoljna poslom, a pri tom i vrlo odmerena i pomalo distancirana osoba. Ipak, samo u kući sa primarnom porodicom, a posebno sa sadašnjom, dopuštala je sebi otvorenost u reakcijama, pa i ispade besa, koje nije mogla da kontroliše.

Problem je nosila još od ranije. Ušli smo u genezu njenog revolta, koji se ispoljavao agresijom. Njeni roditelji bili su zadovoljni samo kada je besprekorna u školi. I bila je solidna, jer to se od nje i sestre svakako očekivalo. Ali, kada bi pokazala neku vrstu neuspeha, kažnjavali bi je verbalno uvredama ili bi je isključivali iz porodičnog odnosa. Ova vrsta „ne zasluge“ postajala je unutrašnji imperativ za apsolutan i uvek očigledan uspeh u poslu. Ipak, to se poslednjih godina nije dešavalo onako kako bi ona to zamislila, a upravo to bilo je kobno za nju.
Kad ovaj imperativ nije zadovoljen osećala bi se manje vrednom. Kada bi morala da se prebaci u porodičnu ulogu posle posla, trebalo joj je dosta vremena. Kako porodica ima svoju dinamiku, čim stvari kod kuće nisu funkcionisale, ona bi postajala nezadovoljna, a suprug je to tumačio kao nezahvalnost, jer se i on dosta angažovao u kući. Takođe, kritiku upućenu njoj doživljavala je kao neku vrstu nasilja, tj. već viđenog terora kontinuirane evaluacije, što ju je činilo bespomoćnom, ali i agresivnom.

Muževljevo angažovanje za nju je bilo suvišno i po njoj „šefovsko“, ali ga nije sprečavala. On kao preduzimljiva osoba, nije znao kako drugačije, jer ako njegova žena iz nekog razloga nije bila raspoložena, onako kako je on procenjivao, morao je neko da se pobrine za tekuće stvari. Ona nije pokazivala naročitu pažnju za njegov posao i trud koji je poslednjih godina uložio u svoje zaposlene. Delovala je daleko od toga, jer je imala svoje probleme.

Barometar nerviranja

Kada smo raspleli sve sitne zamerke i nerviranja sa obe strane, tek tada smo krenuli da radimo zapravo psihoterapijski. Ovi dragi ljudi shvatili su tokom ovih izveštaja šta ih nervira kod bračnog druga.

Uveli smo barometar nerviranja, tj. izlistavanje onog što bi voleli da njihov partner nema, tačnije identifikovali smo šta je to što im treba u pojedinim delikatnim situacijama.
U zajedničkom radu počeli su da shvataju da neki problemi koje su smatrali krupnim to i nisu, jer su dobili znatno nižu ocenu na barometru za nerviranje, u odnosu na to šta su prvobitno mislili.
Tako je nepripremljen ručak, vremenski usporenije uključivanje u komunikaciju s porodicom posle posla, postao manji problem od na primer onog: „Zašto mi se obraćaš takvim tonom, jer to me vređa“.

Muž je naučio da bude pažljiviji i strpljiviji sagovornik, a njegova supruga je počela drugačije da reaguje kad dođe kući, kao i da se organizuje na nov način. Iako bi većina parova volela da bračni drug nikad ne radi to što ih nervira, muči ili ljuti, to je nemoguće. Važno je samo da se upitaju koliko im to zaista smeta.

Kad ste sa nekim intenzivno, uvek ćete zapažati i stvari koje vas nerviraju. To je logično. Često čujem kako navode da se jedino sa bračnim drugom toliko ne razumeju, tj. „Nijedna druga osoba ne ume tako da ih iznervira …“. Ali, ni sa jednom drugom osobom ne živite tako i toliko intenzivno, što je razlog ovih dešavanja.

Konflikt je deo svakog braka

Konflikt je svakako deo svakog braka, i jedina razlika između uspešne i neuspešne veze jeste u veštini njegovog rešavanja. Prva stvar na putu promene i kod ovog para, bila je da ga prepoznaju, jer neki konflikti se već samim prepoznavanjem rešavaju.

Oni su počeli da govore (ali i čuju) jedan drugom šta je to što ih nervira. A kasnije su i sa više empatije pitali „šta te muči?“ Počeli su da dobijaju i nove odgovore, više nisu morali da nagađaju ili slobodno procenjuju. Ovako je to postajalo jasno i proverljivo. Imali su informaciju, ne interpretaciju.
Kad ovaj par nastavi da rešava češće i brže svoje konflikte, imaće priliku i da se još više zbliži. Radujem se sledećoj fazi njihovog napretka.

Autor: Maja Pavlov, psihoterapeut i NLP trener