KAKAV JE VAŠ STIL VEZIVANJA?

Stil vezivanja

Šta je vezivanje i zašto je važno?

Vezivanje ili stil vezivanja je specifičan način na koji se vezujete za druge ljude. Vaš stil vezivanja se formirao na samom početku vašeg života, tokom prve dve godine. Kada je uspostavljen, stil zadržavate i nadalje manifestujete u načinu na koji se vezujete u svojim intimnim odnosima i vezama, kao i u vašem roditeljstvu. Razumevanje sopstvenog stila vezivanja je korisno jer vam nudi uvid u to kako ste se osećali i razvijali u detinjstvu. Takođe, objašnjava gde ste emocionalno ograničeni kao odrasla osoba i šta bi trebalo da promenite da biste poboljšali svoje bliske odnose i odnos sa sopstvenom decom. 

Obrasci ranog vezivanja

Mala deca imaju potrebu da razviju odnos sa barem jednim primarnim negovateljem kako bi se njihov socijalni i emocionalni razvoj normalno odvijao. Bez ovog vezivanja, ona bi pretrpela ozbiljna psihološka i socijalna oštećenja. Način na koji roditelji ili negovatelji reaguju na svoju decu tokom prve dve godine, posebno tokom teskobnih perioda, dovodi do uspostavljanja obrazaca vezivanja kod dece. Ovi obrasci nastavljaju da upravljaju osećanjima deteta, kao i njegovim mislima i očekivanjima koje kao odrasla osoba ima u budućim odnosima i vezama.

Sigurno vezivanje

U idealnom slučaju, deca u uzrastu od šest meseci do dve godine formiraju emocionalnu vezanost sa odraslom osobom koja im je posvećena, odnosno koja je osetljiva i reaguje u njihovoj međusobnoj interakciji. Od vitalnog je značaja da ta figura za koju se dete veže ostane stalni negovatelj tokom celog ovog perioda dečijeg života. Tokom druge godine, deca počinju da koriste odraslog kao sigurnu osnovu iz koje mogu da istražuju svet i postanu samostalnija. Dete, u ovoj vrsti odnosa, ima siguran stil vezivanja. Dr Den Sigel naglašava da se dete mora osećati sigurno, prihvaćeno i smireno, kako bi razvilo siguran stil vezivanja sa svojim roditeljima ili negovateljima.

Izbegavačko vezivanje

Postoje odrasli koji su emocionalno nedostupni, pa su zbog toga neosetljivi i nisu svesni potreba svoje dece. Oni vrlo malo ili gotovo uopšte ne reaguju kada je dete povređeno ili kada pati. Ovakvi roditelji obeshrabruju plakanje i podstiču samostalnost. Često se njihova deca brzo razviju u „male odrasle” koji sami brinu o sebi. Ova deca se ustručavaju da traže bilo šta od bilo koga i samostalna su. Takva deca su formirala „izbegavački” stil vezivanja sa „odsutnim” roditeljem.

Ambivalentno/anksiozno vezivanje

Neki odrasli se odnose nedosledno prema svojoj deci. Ponekad reaguju primereno i brižni su, a ponekad su neprijatni i bezosećajni. Deca ovakvih roditelja su zbunjena i nesigurna, i ne znaju kakav tretman mogu da očekuju. Često se osećaju sumnjičavo i nepoverljivo prema roditeljima, a istovremeno su prezahtevna, posesivna i očajna. Ova deca imaju ambivalentan/anksiozni stil vezivanja sa svojim nepredvidljivim roditeljem.

Dezorganizovano vezivanje

Kada roditelj ili negovatelj zlostavlja dete, ono doživljava fizičko i emocionalno nasilje i zastrašujuće ponašanje koje može da predstavlja pretnju po život. Ovo dete se nalazi u strašnoj dilemi: njegov instinkt za preživljavanjem mu poručuje da pobegne tamo gde je sigurno, međutim sigurno mesto predstavlja upravo osoba koja dete zastrašuje. Figura za koju se dete vezuje je izvor detetove frustracije. U ovakvim situacijama, deca se obično disociraju od sebe. Ona se odvajaju od onoga što im se dešava i njihova svest blokira ono što doživljavaju. Deca u ovako konfliktnom stanju imaju dezorganizovan stil vezivanja sa svojim zastrašujućim roditeljskim figurama.  

Stilovi vezivanja odraslih

Sigurna ličnost

Ljudi koji su formirali siguran stil vezivanja u detinjstvu imaju sigurne obrasce vezivanja kao odrasle osobe. Oni su veoma svesni sebe i imaju želju za bliskošću sa drugima. U suštini, oni imaju pozitivan stav o sebi, svojim partnerima i svojim odnosima sa drugima. Njihovi životi su uravnoteženi: podjednako su sigurni kada su nezavisni, kao i kada su u bliskim odnosima.

Odbacivačka ličnost

Oni koji su imali izbegavački stil vezivanja u detinjstvu, verovatno će imati odbacivačke obrasce vezivanja kao odrasle osobe. Ti ljudi su obično samci, a veze i emocije smatraju relativno nevažnim. Oni se vode umom i potiskuju svoja osećanja. Njihova tipična reakcija na konflikt i stresne situacije je izbegavanje distanciranjem. Životi ovih ljudi nisu uravnoteženi: povučeni su, izolovani i emocionalno udaljeni od sebe i drugih.

Preokupirana ličnost

Deca koja su imala ambivalentan/anksiozni stil vezivanja često izrastaju u odrasle sa obrascima preokupiranog vezivanja. Kao odrasle osobe oni su samokritični i nesigurni. Traže odobravanje i ohrabrenje od drugih, ali ih to nikada ne oslobađa njihove sumnje i nesigurnosti u sebe. U svojim vezama i odnosima su zabrinuti i nepoverljivi zbog duboko ukorenjenog osećanja da će biti odbačeni. To ih tera da postanu previše vezani i preterano zavisni od partnera. Životi ovih ljudi nisu uravnoteženi: nesigurnost ih okreće protiv njih samih i postaju emotivno očajni u svojim vezama.

Uplašeno-izbegavačka ličnost

Ljudi koji su odrasli sa dezorganizovanim stilom vezivanja često razvijaju obrasce uplašeno-izbegavačkog vezivanja. Pošto su se kao deca udaljili od svojih osećanja tokom perioda traume, kao odrasli oni pomalo ostaju udaljeni od sebe samih. Imaju želju da se vežu, a u vezama im je prijatno sve dok ne razviju emocionalnu bliskost. Kada se to dogodi, osećanja koja su bila potisnuta u detinjstvu počinju da se pojavljuju i, bez ikakve svesti o tome da su to osećanja iz prošlosti, oni ih doživljavaju u sadašnjosti. Osoba više ne živi u sadašnjici, već naglo oživljava i preživljava staru traumu. Životi ovih ljudi nisu uravnoteženi: oni nemaju koherentan osećaj sebe, niti imaju jasnu povezanost sa drugima. 

Razvijanje „zasluženog sigurnog stila vezivanja”

Dobra vest je da nikada nije kasno da se razvije siguran stil vezivanja! Iako su vaši obrasci vezivanja formirani u ranom detinjstvu i mogu vas pratiti tokom života, moguće je razviti „zasluženi siguran stil vezivanja” u bilo kojem dobu.

Jedan od ključnih načina da se to postigne jeste da shvatite svoju priču. Prema Dr Denu Sigelu, istraživanja o vezivanju pokazuju da „najbolji predskazatelj detetove sigurnosti prilikom vezivanja nije ono što se desilo njegovim roditeljima tokom detinjstva, već kako su njegovi roditelji shvatili ta iskustva.” Ključ „shvatanja” vaših životnih iskustava je zapisivanje koherentnog narativa koji će vam pomoći da razumete kako vaša iskustva iz detinjstva još uvek utiču na vaš sadašnji život. Na onlajn kursu PsychAlive’s, sa Dr Denom Sigelom i Dr Lisom Fajerstoun možete proći kroz proces stvaranja koherentnog narativa koji će vam pomoći da izgradite zdravija, sigurnija vezivanja i ojačate sopstveni osećaj emocionalne otpornosti. Kada stvorite koherentnu priču, vi zapravo podstičete svoj mozak da razvije više sigurnosti unutar vas i u vašim vezama.

Pošto sposobnost vezivanja ne funkcioniše u vezi/odnosu, najbolje bi bilo da se to reši u samoj vezi. Prema Dr Lisi Fajerstoun, „Jedan od dokazanih načina da se promeni stil vezivanja jeste formiranje vezanosti sa nekim ko je imao sigurniji stil vezivanja od onog koji smo mi iskusili. Takođe, možemo se obratiti terapeutu jer terapeutski odnos može pomoći u stvaranju sigurnijeg vezivanja. Možemo nastaviti da upoznajemo sebe kroz razumevanje naših ranijih iskustava, dozvoljavajući sebi da shvatimo i osetimo celokupnu bol naših priča, a potom da nastavimo dalje kao zasebne, različite odrasle osobe. Radeći to, krećemo se svetom sa unutrašnjim osećajem sigurnosti koji nam pomaže da bolje podnesemo prirodne poteškoće koje život nosi.”

   

Preuzeto sa sajta: http://www.psychalive.org/what-is-your-attachment-style/

Prevela Milkica Šabić, NLP master

Adaptacija i lektura prevoda: Mirjana Anđelković

Podelite ovaj članak sa svojim prijateljima!